Svi se suočavamo s tugom, žalošću, gubitcima i životnim promjenama koje izazivaju ogromne valove emocionalne energije.

Često se osjećamo shrvane, teško nam je u srcu i odupiremo se tim emocijama. Nastojimo ih sakriti od sebe i od drugih.

Međutim proces tugovanja u sebi nosi nevjerojatnu moć! 

Moć koja stvara novo kvantno polje, otvara srce, podiže vibraciju i otvara nas prema novom poimanju svijeta- novoj svijesti.

Naš moderni svijet ne posjeduje prostor u kojem možemo slobodno izraziti našu žalost, jer žalost stvara osjećaj neugode, kako u nama tako i u drugima.

Čak često niti u iscjeliteljskim krugovima nemamo taj prostor jer terapeuti ne znaju kako stvoriti mističnu poveznicu s ljepotom tugovanja.

Stare kulture su vjerovale da je tugovanje oblik medicine i transformacije.

Žalost je mogla otvoriti vrata tamo gdje ih nije bilo i gurnuti nas u nove dimenzije. To je bio put šamanskih misterija.

Žalost je u svojoj esenciji ženska energija i žensko stanje bića.

Ona je neuredna, opasna, izvrnuta i zato je ženska, iskonska, instinktivna.

Tugovanje se uvijek podržavalo, njegovalo i poticalo upravo u ženskim zajednicama. 

Da bismo žalost izazvale, moramo joj se “udvarati”.

Ne možemo ju isforsirati pogotovo ako posjedujemo duboko potisnutu žalost. Znamo da je u nama ali ju ne možemo osjetiti.

Zbog toga je važno poznavati umjetnost tugovanja.

Žalost i ono što nas čini tužnima, nije mjesto koje iscjeljujemo ili popravljamo.

To nije krhotina. To je put inicijacije u nešto više, sveto i podržavajuće. To je prihvaćanje, integriranje, utjelovljenje onoga što jest.

Žalost i ekspanzija su sestre blizanke.

Što u našim životima ima više ekspanzije, to je više tugovanja i rada na sjeni.

Što više tugujemo, to više rastemo. Ne bojimo se napraviti mjesta za svoje emocije i taj put vodi u alkemiju i u mudrost.