Naše viđenje vremena i prostora uvjetovano je onim kako su nas učili roditelji i okolina.
No vrijeme i prostor zapravo ne postoje, samo naš koncept o tome i onome kako su nas u prošlosti učili.
Kada uklonimo uvjetovanost i kada ono što su nas učili više ne smatramo činjenicom, tada si dajemo dozvolu kreirati naše osobno vrijeme i prostor.
Svemir je oslobođen vremena i prostora.
U svemiru postoji samo SADA i iz toga razloga druge planete, zvijezde i sunčevi sustavi ne znaju za ograničenja.
Sve je SADA!
Ako dozvolimo da ograničenja napuste naše živote kao na primjer ako našem tijelu dozvolimo da ne gleda na sat ili da ga ne sputavaju ograničenja, ono je odjednom slobodno biti svoj majstor i činiti stvari van uvjetovanosti.
Prirodni ritam našeg tijela, onaj dio nas koji je bio čist i neokaljan životom na zemlji, ponovno će to postati. Počet će se ponašati onako kako bi trebalo, prirodno bez prisile i u skladu s prirodom.
Naš koncept duše sastoji se u tome da vidimo dušu kao duhovni privjesak tijelu kad je zapravo duša dio svemira.
Tamo se nalazila s njegovim početkom i bit će tamo zauvijek. Tijelo je samo primatelj te univerzalne energije. Tijelo se mijenja sa svakom inkarnacijom ili životom.
S obzirom na to da je svemir neograničen i beskonačan, ako poželimo možemo putovati naprijed i natrag u životu.
Možemo odabrati životna razdoblja u kojima se želimo roditi. Mi mislimo da ako umremo 1995 godine, tada ćemo se ponovno roditi ako tako poželimo 2000 godine. I um prihvaća takav koncept jer je tako naučen. No to je zabluda.
Da, možemo umrijeti 1995 godine no možemo se vratiti i u neko drugo vrijeme npr. 1940, 1910 ili čak i 1800, 1700 i ranije. Kada napustite koncept vremena kao takvog, tada postajete iznimno vidoviti i intuitivni.
Za mnoge je ovaj koncept teško razumjeti i mnogi ga neće prihvatiti.
Mnogi će ga ipak prihvatiti i za njih će se otvoriti vrata novim misaonim procesima.
~Margaret McElroy (kanalizirano 1994 godine)