Ovaj članak odgovor je na pitanje drage klijentice o nekompatibilnosti meditacije sa ženskom prirodom, koju sam spominjala u svom ranijem članku.
Mi žene nismo niti svjesne koliko duboko patrijarhat zadire u naše živote. Pet stoljeća njegove vladavine svakako je ostavilo svoj danak.
Sve do prije nekoliko godina dok nisam počela aktivno i svjesno raditi na buđenju svoje ženske energije, nisam bila niti svjesna niti sam primjećivala koliko je toga u mojoj okolini što mi se nameće ili nudi i što ja prihvaćam kao nešto normalno a što je zapravo muški način funkcioniranja, nešto što je tipično za mušku prirodu.
Najsvježiji primjer od prije tjedan dana dogodio mi se dok sam prisustvovala meditaciji na kojoj smo bili zamoljeni da prekrižimo noge i isprepletemo prste. Pojašnjeno nam je da time gubimo manje energije.
Iako tako nikad nisam meditirala, pristala sam na eksperiment.
Nakon par minuta osjetila sam neugodu. Imala sam osjećaj da sam odsječena od energije Zemlje i da mi moja energija ne teče ravnomjerno kroz cijelo tijelo. U trenutku sam intuitivno osvijestila da je takav način meditiranja bio muški način- odvojiti se od tijela, od Zemlje i povezati se s kozmičkom energijom.
Mi žene smo prvenstveno tjelesna bića. Naše je tijelo savršen produžetak naše ženske prirode.
Kroz tijelo proživljavamo najveće radosti i najjače boli.
Primamo u sebe sjeme ideje ili novu dušu, kreiramo, stvaramo, transformiramo, rađamo, dojimo, iscjeljujemo.
Naša su ženska tijela spona između velikog duha i Zemlje.
Za razliku od muškog tijela, naše je tijelo potpuno povezano s prirodom, Zemljom, mjesečevim ciklusima. Koliko god se trudile ignorirati naše tjelesne cikluse, osjetit ćemo da nismo uvijek i u svakom danu spremne na 100% davanje i izdržljivost.
Osjećamo da postoji vrijeme za akciju i vrijeme za tišinu. Kao i prirodi, potrebno nam je vrijeme regeneracije kako bismo bile spremne na ponovno rađanje, stvaranje, kreiranje, djelovanje.
U našim tijelima postoji duboka, unutarnja spoznaja i mudrost. Posjedujemo super moći dodira, intuicije, osjećaja brižnosti za druge, izražavanja našeg JA, vizionarstva i iscjeljivanja. Posjedujemo erotičnost, seksualnost i strast za životom.
I onaj najveći dar i magija koju posjedujemo a to je da otvaramo srca kroz naš urođeni osjećaj LJUBAVI prema životu.
Ta magija je u našim kostima i u našim stanicama, ljubav koja se ogleda i u našoj strastvenosti i putenosti, erosu i slobodi života.
Žene su oduvijek bile čuvarice ognjišta, zemlje, obitelji, mira i pravednosti. Žene su bile čuvarice SVETOSTI života.
No jednom davno, netko je rekao kako su žene niža bića i samo namijenjene rađanju. Netko je rekao kako su tjelesne potrebe grješne i kako se moramo odvojiti od tijela. Netko je rekao kako se moramo sramiti naše krvi i kako smo zbog nje prljave. Netko je rekao da moramo uvijek biti na raspolaganju, žrtvovati se, ignorirati naše potrebe i ispuniti tradicionalna očekivanja kako bismo ispunile zadaću kao žene.
Netko nam je nekada rekao da smo bez muškarca same i slabe, nitko i ništa. Netko nam je nekada rekao da muškarac posjeduje naše tijelo i da može činiti s njim što god želi. Netko nam je nekada rekao da ne zaslužujemo Božju ljubav. Evin grijeh pratio nas je kao sjena. Netko je nekada rekao da smo vještice i naša je magičnost nestala, zaboravljena i posramljena.
Erotičnost i ljubav je postala nešto nekontrolirano, opasno, tjelesno i grešno. Ambivalentna ljubav postala je jedina korektna i put do raja.
Netko je nekada rekao muškarcima da su viša bića, da je Bog stvorio ženu iz Adamovog rebra, da ne smiju plakati, da im je zadatak da budu hrabri, da moraju zatvoriti svoje srce, ratovati, ubijati, biti uspješni, otimati po cijenu života. Da su moć i kontrola jedino što je vrijedno pravog muškarca.
Ono što je nekada bila sveta muška dužnost da skrbi, obezbjeđuje i pruži zaštitu te da vjeruje u snagu ženske prirode, postala je slabost i grijeh.
Ženskoj magičnosti tu nije bilo mjesta. One su bile prijetnja takvom odgoju. Trebalo ih je posramiti, stjerati u kut, usaditi u kosti da su manje vrijedne, nečiste i prijetnja.
Trebalo ih je odvojiti od njihove prirode i s vremenom ih ukalupiti u muška očekivanja i vjerovanja.
Žena je od tada vrijedila samo ako je prihvaćala muške postulate koji su tada postali dio kolektivne svijesti.
I iako smo ušle u razdoblje feminizma i iako vidimo i osjećamo buđenje ženske energije u nama i oko nas, još uvijek nesvjesno prihvaćamo i funkcioniramo na način svojstven muškoj prirodi.
Ženska priroda i svijest može biti iscijeljena jedino ako postane POTPUNO SVJESNA gdje i u kojim segmentima svog života svjesno ili nesvjesno podržava dominaciju patrijarhata.
Kako ćemo prepoznati živimo li žensku ili mušku prirodu:
Brineš li o svojim potrebama jednako kao i onim svog oca, partnera, šefa ili nekog drugog tebi važnog muškog člana tvog života?
Osjećaš li da je riječ tvog muškog autoriteta važnija od tvoje osobne istine?
Vjeruješ li više svojim instinktima i intuiciji ili mišljenju drugih?
Smatraš li da žena nema pravo na odmor tijekom krvarenja, menopauze ili stanja u kojima joj je potreban mir i tišina?
Usporiš li i uživaš u svakom trenutku svog života?
Smatraš li da je muško dijete vrednije od ženskog?
Je li zadovoljenje tvog partnera u seksualnom činu važnije od tvog?
Kažnjavaš li ili ignoriraš svoje tijelo kako bi bila bliže Bogu?
Smatraš li da su nježnost, brižnost, majčinstvo, intuicija, požrtvovnost ženske slabosti?
Budiš li svoju kreativnost u harmoniji s potrebama svoje duše?
Govoriš li svoju istinu čak i kad je drugima zbog toga neugodno?
Imaš li potrebu šutjeti da ne bi izazvala negativne reakcije svog partnera?
Smatraš li da si manje vrijedna ako nemaš dokaze svoje vrijednosti od strane muškarca?
Imaš li potrebu povezivanja sa svojom ženskom esencijom ili ti je to potpuno nevažno?
Je li muškarac tvoj Bog?
Kojeg je spola Bog u kojeg TI vjeruješ?
Vjeruješ li u sebe i u to da si cjelovita i savršena? Poznaješ li ljepotu i snagu svoje erotične, senzualne nevinosti i čistoće? Ili smatraš svoju seksualnost nečim razuzdanim, sramotnim i grešnim?
Vjeruješ li više svom srcu ili razumu?
Osjećaš li duboku povezanost sa svim životom i poštuješ li sva živa bića?
Mnogo je primjera koje nisam navela jer bi lista bila predugačka no odgovorite li samo na ova navedena, bit će vam jasno kao dan kojoj strani još uvijek više naginjete.
Pomoći sebi i otkrivanjem svoje ženske prirode pomažemo i muškarcima. Jer i muška priroda je izgubila mnogo svojih kvaliteta koje se moraju vratiti da bi mir zavladao ovim svijetom.
Dok god neumjereno iskorištavamo potencijale naše planete, dok god se ponašamo pohlepno, zatvoreno, neumjereno.
Dok god nas nije briga za posljedice naših negativnih djelovanja.
Dok god smatramo da jedini zaslužujemo ili znamo pravu istinu, dok god ne tretiramo druge ljude kao sami sebe i ne brinemo što će biti sutra, mi živimo one najgore osobine patrijarhalnog društva.
Vrijeme je da se pobrinemo da promjene počnu nastupati sad i odmah a to možemo samo ako krenemo od sebe.
Stoga žene moje drage, osvrnite se oko sebe i posvetite pozornost onome što činite sebi, društvu u kojem živite, svojoj djeci i dalje živeći odvojeno od svoje prave ženske prirode.
Vrijeme je za buđenje svih nas.
~Natalija.