Život je pun znakova i prepun naših reakcija na te iste znakove.
Ako ih pažljivo pratimo i pamtimo naše reakcije/emocije koje u datom trenutku mogu biti čak nejasne i čudne, onog dana kad budemo spremni, unutarnji svijet otvorit će nam svoja vrata koja će razotkriti njihovo potpuno značenje i dovesti nas do iscjeljenja.
Uvijek govorim sebi, svojim klijentima i studentima: „Emocija i reakcija nikad se ne pojavljuju slučajno. Od nekud su morale doći. Nešto ih je moralo kreirati.“
Otkrivanje korijena i uzroka emocije i njenih pripadajućih uvjerenja, dovodi do spoznaje zašto smo u životu donijeli neke izbore i odluke, ponašali se na određeni način i zašto još uvijek osjećamo unutarnji nemir i nespokoj.
Svi mi dolazimo na Zemlju po jednom zadatku. Taj zadatak je otkriti energije prošlih života koje smo donijeli u ovaj život, naučiti lekcije koje nismo naučili u prošlom životu, isplatiti ili naplatiti karmu ako takva postoji i naposljetku osloboditi negativne energije koje smo u tom životu kreirali.
Često znam čuti, pa čak i od nekih duhovnjaka, kako prošli životi nisu važni. Nisu važni ako odgovore tražiš iz ega i zbog ega.
Jesam li u prošlom životu bila Kleopatra, Marylin Monroe ili Napoleon Bonaparte? Potpuno beznačajno i čak opasno po naš duhovni život pogotovo dok još Niže Ja vodi igru.
No tražimo li u prošlim životima odgovore koji imaju veze s našim trenutačnim problemom, teškim emocijama koje nas more ili obrascima koje iznova i iznova premećemo po svojoj podsvijesti, e onda su jako važni.
Osvijestiti i sagledati prošli život u kojem smo npr. kreirali ogromnu ljutnju prema nekoj osobi na koju se ljutimo u ovom životu, donosi nam razumijevanje odnosa i potrebno iscjeljenje. Jer napredovati ne možemo dok god u sebi nosimo bilo kakvu natruhu negativnosti.
Moj najsvježiji primjer uvida u prošli život dogodio se ponovno prije nekoliko dana, što je bio i povod pisanja ovog članka.
No da biste ga mogli u potpunosti shvatiti, moram se vratiti malo unatrag do dana kad sam u meditaciji dobila snažnu i jasnu poruku kako moram do piramida u Meksiku.
Ta poruka je zapravo bila samo potvrda osjećaja koji mi nisu davali mira cijelo ljeto kad mi je glavom neprestano prolazila misao da u lipnju (Junu) 2020. moram obavezno do Meksika.
Taj jasan uvid dogodio se na vođenoj meditaciji koju sam opisala u tekstu „Jedan neobičan dan“.
Sva uzbuđena i potpuno ispunjena energijom poruka koje sam primila, istu sam večer poslala poruke dvjema osobama za koje sam dobila jasnu informaciju da bi bilo dobro da budu prisutne sa mnom. Radi privatnosti tih osoba, neću spominjati imena, samo ću reći da je jedna ženskog a druga muškog spola.
Jedna je odmah pristala. Rekla mi da ne osjeća isto uzbuđenje kao i ja, no znala je da iz nekog razloga mora biti sa mnom.
Druga je osoba reagirala drugačije i za mene potpuno neočekivano.
Rekao mi je kako osjeća snagu moje poruke no nije se vidio u Meksiku niti je želio ići u zemlju u kojoj je vruće, u kojoj postoji šansa da te netko opljačka, da se otruješ hranom ili već koji god scenarij bio prisutan u našoj glavi kad se radilo o zemljama Trećeg svijeta. Želio je ići tu negdje bliže, u Bosnu ili Egipat, ako već mora biti kraj piramida.
Da sam bila razočarana reakcijom, jesam. Jer radilo se o osobi koju izuzetno cijenim i volim i smatrala sam da je nadrastao 3D strahove i projekcije. No konfrontirani izazovom izlaska iz komforne zone, njegov ego i Niže Ja pobunili su se u sekundi i proizveli brdo problema.
Ja sam pak bila uvjerena da će sve biti apsolutno savršeno jer ipak, bila sam vođena do tog uvida i stoga je moje povjerenje u zaštitu i vodstvo svemira bilo ogromno.
Kako su dani prolazili tako je Više Ja počelo snažnije djelovati na svijest osobe koja se premišljala i malo pomalo on je počeo shvaćati važnost cijele situacije i njegove prisutnosti u energiji piramida.
Počeli smo dogovarati termine, s tim da sam ja u Meksiku morala ići za vrijeme svog rođendana koji je vrlo blizu ljetnom solsticiju. To je bio najpovoljniji dio godine za moj život. Maje i Inke iznimno su štovale i slavile solsticij a dan mog rođendana kod Inka je bio slavljen kao dan Sunca. Znači nije bilo slučajno što je odabran baš taj dio godine. Ostali su mi se mogli pridružiti ranije, u isto vrijeme ili kasnije. Savjetovano nam je da budemo zajedno u vrijeme kad bismo kraj piramida održali jedan (ili više) zajedničkih rituala i molitvi. Savjetovano je da nas bude troje. Dvije žene i jedan muškarac.
**
Ovdje ću napraviti malu digresiju kako bih ukratko objasnila razlog našeg putovanja.
Zašto je za nas značajno da idemo u Meksiko i do piramida? Ono što sam tijekom meditacije saznala te se kasnije potvrdilo kroz druge kanale, informacija je o pokretanju energija većine piramida na Zemlji odnosno njihova aktivacija posebice tijekom 2020. godine. Aktivirat će se zvjezdani otvori (tzv. Stargates) koji će omogućiti aktivaciju DNK svakome tko bude imao ispunjene određene uvjete i bude prisutan u energiji piramida. Mi očito ispunjavamo neke ili sve uvjete i stoga je važnost našeg putovanja velika.
**
I da nastavim dalje s pričom…
Druga je osoba odjednom počela postavljati svoje uvjete. Željela je termin koji bi bio par mjeseci ranije zbog kišne sezone u lipnju no ja sam znala da moram tad kad sam osjetila da moram ići. Rekla sam mu da može ići kad god želi i da će mi biti žao ako nećemo biti zajedno. Osjećala sam da moram slušati svoje Više Ja i savjete koje je pred mene postavio svemir kad mi je u meditaciji rekao gdje i kad da idem.
Malo pomalo u meni se počela dizati ljutnja. Nisam ju komentirala drugoj osobi (iako ju je osjećala) nego sam počela planirati svoje datume, otpustivši ga time iz cijelog scenarija putovanja.
Ljutnja je u meni rasla sa svakom našom novom komunikacijom u kojoj bi osjetila utjecaj njegovog Nižeg Ja i Ega.
Odjednom sam stekla osjećaj kako je toj osobi jedino važno da ugodi sebi i da se postavi kao nadmoćnija i pametnija u okviru cijele situacije. Osjetila sam i snažan utjecaj materijalnog na njegov život.
Meni je samo bilo važno da odem kad je to bilo potrebno, odradim svoju misiju i vratim se kući. Nisam vidjela probleme niti sam brinula da će nešto poći po zlu.
I dalje nisam ništa direktno govorila jer sam smatrala da nemam pravo utjecati, forsirati niti inzistirati jer jedan od mojih životnih postulata je:“Živi i dozvoli drugima živjeti“, no osjećala sam da bijes u meni nadvladava moj mir.
Prije par večeri ista osoba požalila mi se kako je imala tešku nedjelju najvjerojatnije zbog mladog mjeseca. Kako ne bih dala polovičnu informaciju, pogledala sam njegovu natalnu kartu.
Objašnjavajući utjecaj mladog mjeseca na njegov život, odjednom sam vidjela i neke znakove unutar njegove natalne karte koji su mogli potvrditi moje osjećaje i pružiti mi veće razumijevanje njegovih lekcija.
Ubrzo sam zatim otišla u večernju šetnju sa psom. Dok sam promatrala prekrasni mladi mjesec na nebu u grudima mi se odjednom pojavio težak osjećaj i zatim slika njega kao nacističkog vojnika kako mi sjedi na grudima i čupa mi moje zlatne zube. Odjednom me počelo gušiti i teško sam disala dok sam promatrala informacije u svom trećem oku.
Bila sam stari bogati Židov. Posjedovala sam mnogo vrijednih umjetnina i zlata. Taj nacistički vojnik bio je okrutan i bez milosti. Jedino do čega mu je bilo stalo je da pokupi moje umjetnine, iščupa zlato iz mojih usta i ostavi me da umrem. Ja sam za njega bila nitko i ništa i samo sredstvo kojim je dolazio do svog cilja.
Dok sam gledala njegove okrutne oči, mržnju i potpunu bezosjećajnost nad onim što mi je činio, u teškoj sam ga boli proklela i molila se Bogu da ga to zlato nikad ne učini sretnim. Ubrzo su ga ubili Amerikanci čime su njegov život i sreća zlatom bili okončani.
Bilo mi je silno teško kada sam osvijestila taj život. Imala sam osjećaj težine na grudima i u meni su se podigle energije i nekih drugih života u kojima sam bila Židov za vrijeme nacističke Njemačke.
Bilo je to i prvi put da sam osjetila da između nas dvoje postoji ovakav jedan taman i ružan život.
Odjednom su i neki drugi znakovi iz prošlosti isplivali. Sjećam se da sam nekoliko puta gledala film „Woman in Gold“ temeljen na istinitoj priči o Židovki (glumi sjajna Helen Mirren) koja se 2012. godine borila da joj Austrija vrati umjetnine koje su bile oduzete njenoj obitelji od strane nacista. Najznačajnija umjetnina bila je, ni manje ni više, nego slika Gustava Climta „Žena u zlatu“.
Tada nisam znala zbog čega je taj film privlačio moju veliku pažnju no nevjerojatno je da sam ga znala vrlo često gledati. Sekvence u kojima se glavni lik prisjeća svog života u Beču, krađa umjetnina, bijeg i okrutnosti nacista bile su za mene najupečatljiviji dio filma.
Film „Schindlerova lista“ me se također dojmio i pročitala sam neke knjige bivših logoraša no niti jednom osjećaji nisu bili toliko snažni kao što sam ih osjećala sad, uvidjevši svoj prošli život i osjetivši okrutnost jednog čovjeka prema drugom.
Kad sam se vratila kući, pogledala sam naše natalne karte i njihove usporedne aspekte.
Njegov je Mars (borba, vojnik, nasilje, oružje, vatra) bio iznad mog južnog čvora (prošli životi).
Sve mi je sjelo i sve mi je bilo jasno.
Znala sam da te svoje informacije i osjećaje moram podijeliti njim. Znala sam da će i njemu donijeti iscjeljenje.
Tako je i bilo.
Rekao mi je da je u mladosti imao jake emocije spram svega što se ticalo nacističke Njemačke, što je samo potvrđivalo elemente ovog zajedničkog prošlog života. Osjećao je mentalnu nadmoć i jedino do čega mu je bilo stalo, bilo je doseći svoj cilj ili kako je napisao: „Vorvärts zum Sieg“.
Oboje smo osjetili snažnu bol u solarnom plexusu i znali smo da je vrijeme za otpuštanje i iscjeljenje.
Ja sam ponovno pogledala film „Woman in Gold“, isplakala tugu i moja je ljutnja prema njemu nestala. On je pak čistio svoj obrazac mentalne nadmoćnosti i ponovno vratio osjećaj samopoštovanja i osobne vrijednosti.
S obzirom na to da se poznajemo više od 10 godina, znali smo da jedino potpunom iskrenošću i komunikacijom možemo iscijeliti ovaj jaz koji je naglo nastao između nas. Stoga sam mu zahvalna jer se i on prema cijeloj priči postavio vrlo svjesno i otvoreno i odmah smo krenulo u razrješavanje.
Energija prošlog života koja se podigla i svi problemi vezani uz nju, bili su tu i mi smo ih bili spremni prihvatiti koliko god mučni i teški bili.
Da sam reagirala drugačije, prešutjela informaciju ili se nastavila ljutiti te vidjeti ga u projekciji našeg prošlog života to me (nas) ne bi učinilo cjelovitom niti bi oslobodilo mene i njega.
Ova situacija naučila me biti zahvalnom i blagoslovljenom svakim trenutkom u kojem si dozvoljavam osvijestiti i otpustiti ono što je stvaralo kaos i nemir u meni. Moje Niže Ja nije me moglo zaslijepiti ili nagovoriti da je moja ljutnja opravdana ili da je ON kriv za sve.
Iscjeljenje i cjelovitost ne postiže se zamjeranjem, ignoriranjem ili okrivljavanjem nego potpunim prihvaćanjem i otpuštanjem.
Kad blagoslov trenutka pruži svoje ruke, spremno ih prihvatite jer tko zna kad ćete opet dobiti priliku.
~Natalija