Zanimljivo je kako ti život iznova i iznova dovodi one ljude i situacije koje su važne za tvoje učenje.
Čak bih rekla da postoji i određena zavjera na nivou našeg duhovnog vodstva, jer niti njima nije lako naći način kako zaobići naše Niže Ja i Ego i nagovoriti nas da učinimo nešto što možda ne želimo ili što mislimo iz Ega da nam ne treba.
Meni se prije tjedan dana dogodio jedan takav događaj koji mi je ukazao na potrebu daljnjeg oslobađanja energija prošlih života te načine na koji svemir djeluje kako bi nam prenio poruku koja nam je potrebna. Pa krenimo redom.
Najprije je poziv došao kroz i od moje akupunkturologinje koja me je pozvala rekavši mi da organizira meditaciju za svog prijatelja iz Indije i možda bi mi bilo zanimljivo prisustvovati. Na prvu sam odreagirala začudivši se što me uopće poziva na nešto što je vrlo bazično, poznavajući moj životni put i moj rad. No na drugu sam odreagirala s mišlju da bi zapravo bilo zanimljivo čuti nešto novo, biti u energiji nekoga koga ne poznaješ i na kraju krajeva, konačno da i ja budem vođena a ne da samo vodim. I tako sam potvrdila svoje prisustvo.
Nekoliko dana kasnije, na sam dan meditacije, probudila sam se s jakim osjećajem straha u solarnom plexusu. Nije to bio običan osjećaj, niti trema, niti nervoza nego dubok i intenzivan strah koji me začudio jer jako rijetko doživljavam ovakve emocije u zadnjih 5-6 godina.
Mogu osjećati tremu ili nervozu pred neki javni nastup, no ovaj strah je došao iz dubljih slojeva moje podsvijesti i ja sam ga osjećala vrlo snažno i intenzivno. Znala sam da se sprema neko čišćenje!
Kako je dan prolazio, tako sam se ja osjećala sve umornijom pokušavajući doprijeti do srži straha no nikakvu informaciju nisam zaprimala. Čak sam pomislila i na otkazivanje meditacije, no glas mog Višeg Ja govorio mi je da ipak odem, jer tko zna, možda i tamo saznam nešto više i pomognem si.
To isto popodne sam osjetila potrebu malo sklopiti oči i predahnuti prije odlaska u grad i kad sam se probudila i krenula spremati, u ogledalu sam šokirano zamijetila krvavu mrlju u lijevom oku.
U glavi sam odmah prošla moguće uzroke, no niti sam se lupila, niti sam bjesomučno trljala oči što znam činiti kad imam alergijski napad, niti sam osjetila neku prašinu, nečistoću i sl.
Ništa od toga nije moglo proći nezapaženo jer znate i sami kako oko reagira dok nešto ne izbaci. Jednostavno vam ne da mira i stalno vas žulja, pecka i svrbi. Dakle vanjski faktor nije postojao.
Naprezanja također nije bilo. Taj dan mi je bio prilično lagan i bez dugog gledanja u monitor jer zbog energije straha nisam niti osjećala potrebu za stvaralačkim radom niti sam imala dovoljno energije. A mrlja se još k tome pojavila nakon spavanja!
Nije bilo logičkog pojašnjenja.
I opet se pojavila potreba da otkažem meditaciju jer mi je Niže Ja govorilo da će me ljudi čudno gledati kad me vide s krvavim okom no Više Ja se opet ubacilo, rekavši mi kako nije važno što će ljudi misliti i neka odem i učinim nešto lijepo za sebe.
I tako je i bilo! Ja sam se ipak spremila i otišla na meditaciju s očekivanjem kako će sve zajedno trajati oko sat do sat i pol, no ispostavilo se da se radilo o radionici o meditiranju koja je trajala nešto malo više od tri sata.
Zanimljivo je da sam prilikom predstavljanja učitelju meditacije, osjetila strah od osude. Bila sam skeptična prema tome da li da kažem sve što radim i da sam na kraju krajeva i sama duhovni učitelj. Imala sam osjećaj da sam pred njim mala i beznačajna i da te moje „titule“ ne znače ništa. No ipak sam ih izgovorila. Ne sjećam se da li sam ikad imala takav strah od osude osim kad sam još bila u fazi rada u sustavu i bojala se da ljudi ne saznaju za moje prave interese.
Zapravo taj moj strah je bio vrlo smiješan jer sam se nalazila u grupi ljudi ( uključujući učitelja i njegove supruge) koji su prvi trebali biti bez osude. No nije to uopće bila poanta. Priča se počela polako odmotavati prilikom prve meditacije koju smo imali.
U meditaciji sam saznala da moj strah i krvava mrlja na oku potječu iz prošlog života kojeg sam imala s učiteljem meditacije. On je bio moj muž u životu u Mongoliji i zahtijevao je potpunu podčinjenost mene kao žene. Ja se nisam smjela izjašnjavati i ako bih to i učinila, dobila bih šamar preko lijevog obraza (zbog toga se pojavila fizička manifestacija krvave mrlje na lijevom oku). Moja riječ ili istina nisu bili važni. Tukao me je i za najmanju sitnicu. Ja sam bila u stalnom strahu od njega i onoga što mi može učiniti i osjećala sam se zarobljenom pod pritiskom njegovih zahtjeva. Moje želje i potrebe nisu nikad bile zadovoljene niti su bile važne. Tek kada je poginuo zbog svoje ratobornosti i oholosti, ja sam osjetila slobodu i mogla sam činiti što mi je volja.
No iz tog života ostao je strah, ljutnja i karma s njegove strane koju mi je morao vratiti.
Nakon što sam osvijestila taj prošli život, u meni se pojavila ljutnja jer eto tu sam, sjedim pred osobom koja me je zlostavljala i slušam ono što podučava. Ego se počeo buniti, htjela sam otići i samo sam se snagom volje prisilila ostati, zašutkati Ego i vidjeti što još nosi večer.
Osjetila sam i po prvi puta koliko je meditacija koju je kreirao njegov učitelj a koju on podučava po svijetu, zapravo prilagođena muškarcima a ne ženama. Vjerojatno niti on sam toga nije svjestan a niti žene koje je prakticiraju.
U pauzi sam se prišla učitelju osobno i pronašli smo još neke dodirne točke, jer je njegov učitelj Patriji pozvao moju učiteljicu Margaret McElroy da kanalizira u njegovom meditacijskom centru Pyramid Valley u Bangaloreu u Indiji a i napomenula sam mu da smo imali zajednički prošli život. Nisam mu rekla o čemu se radilo jer sam i sama još bila zbunjena i trebalo mi je malo vremena da posložim sve kockice. Na spomen prošlog života, on se naklonio i zahvalio što me može ponovno upoznati. Bila je to lijepa gesta koja ja malo smirila moj bijes.
Kako je vrijeme prolazilo i mi smo radili još neke meditacije, tako je moja ljutnja polako kopnjela i ja sam s većim interesom slušala njegovo izlaganje jer uvijek možeš naučiti nešto novo bez obzira koliko već znaš.
Nakon što smo prošli još neke teorijske dijelove, slijedila je meditacija s vrlo posebnim kristalom kojeg je učitelj dobio na vrlo neobičan način. No da ne ulazim u njegovu priču, ono što se dogodilo s kristalom imalo je na mene vrlo snažan efekt.
Moć i snaga kristala, otvorila je za mene portal u kojem sam se povezala sa svojim duhovnim vodstvom koje mi je dalo upute i snažnu poruku za moju skorašnju budućnost. Kristal je snažno djelovao i na moju srčanu čakru, stvarajući osjećaj peckanja i daljnjeg otvaranja. Osjećaj je bio duboko prožimajući i intenzivan. Nisam mogla zanemariti utjecaj niti reći da sam bilo što umislila jer su i emocije i fizičko tijelo pokazali da se radi o jakom efektu.
Bila sam snažno pod dojmom svega i na kraju shvatila zbog čega sam morala biti prisutna na toj radionici. Prvi je bio doticaj s osobom iz mog prošlog života u čijoj sam energiji morala otpustiti svoju ljutnju zbog zlostavljanja a drugi je bio da njemu omogućim da kroz djelovanje kristala dobijem poruke koje su mi bile potrebne. Na taj način on je isplatio svoju karmu, ja sam otpustila energiju iz prošlog života i dobila putokaze za svoju budućnost.
Jedan tako običan dan koji je mogao završiti mojim otkazom meditacije zbog fizičkih problema no na sreću i zbog moje jake intuicije i Višeg Ja, ipak je završio kako je svemir i planirao, u učenju i otpuštanju.
Stoga slijedite svoje osjećaje, ne dozvolite da vas zavede vaše Niže Ja i Ego. Koliko sam samo puta svjedočila ljudima koji su upravo zbog tih energija izgubili blagoslov lijepih lekcija.
Naravno one ih čekaju. Možda još u ovom životu a možda u nekom idućem. No ipak, svemir zna kada je najbolji trenutak da nešto proživimo i oslobodimo. Mnogi se uvjeti moraju posložiti, kako astrološki tako i oni u nama, da smo uopće u mogućnosti vidjeti, čuti i osjetiti ono što je važno za nas.
Sretna sam što sam doživjela ovako nešto moćno i lijepo te vrlo oslobađajuće. A i vjera u savršen tijek životnih okolnosti još se više produbila i ojačala.
~Natalija